Čemu služE I KAKVI SVE interfejsI za autodijagnostiku postoje???

Čemu uopće interfejs služi? Autodijagnostika motornih vozila može se vršiti pomoću običnog stolnog ili prijenosnog računala. Da bi to bilo moguće na računalu je potrebno instalirati program za auto-dijagnostiku i spojiti ga sa dijagnostičkim konektorom na automobilu. Prva prepreka je oblik konektora koji nije isti na kompjutoru i automobilu. Netko će pomisliti kako treba nabaviti jedan konektor koji se spaja na računalo i jedan onakav kakav se spaja na automobil i između jednostavno zalemiti kabel, no nažalost stvari nisu tako jednostavne. Kada bi to pokušali, u najboljem slučaju dijagnostika ne bi radila, a vrlo vjerojatno bi došlo i do kvara računala, možda čak i dijagnostičkog sustava u vozilu.

Razlog tome su različiti naponski nivoi logičke jedinice i nule na sustavu dijagnostike vozila i serijskom portu računala. Kod ISO9141 i ISO14230 protokola, koji koriste gotovo svi europski i azijski automobili proizvedeni do 2005 god., logičkom nulom smatra se napon Vbat (oko +12V) dok se u stanju logičke jedinice napon spušta na nulu. Serijski port računala ima sasvim drugačiji sistem. Logička jedinica predstavljena je naponom od +3V do +25V dok je logička nula od -3V do -25V. Slične razlike pojavljuju se i kod novijeg ISO15765 protokola (CAN-BUS). Upravo zbog toga između računala i vozila potreban je prilagodni elektronički sklop - interfejs. Ovakav uređaj pretvoriti će signale upućene sa računala prema vozilu u signale razumljive dijagnostičkom sistemu automobila i obratno.

Postoji više vrsta autodijagnostičkih interfejsa. Najjednostavniji su KL interfejsi koji rade sa ISO9141 i ISO14230 protokolima. Ovakvi interfejsi rade sa velikim brojem programa. Najčešće se koriste sa starijim verzijama VAG-COM programa pa ih zato mnogi zovu VAG-COM interfejsima, no osim sa VAG-COM-om ovi interfejsi mogu se koristiti i sa mnogim drugim programima kao što su npr. FiatECUScan, Volvo FCR, AlfaDiag, Vehicle explorer, Carsoft MB i Carsoft BMW (verzije sa KL loaderom).

Osim običnih KL interfejsa postoje i razne unaprijeđene ili proširene verzije. Primjer su KL MUX (multiplexer) interfejsi koji umjesto jedne, standardne K linije na sedmom pinu OBD konektora, imaju više odvojenih K linija. Ovi interfejsi rade sa svim programima sa kojima rade i obični KL interfejsi, ali su unaprijeđeni pa je rad sa njima jednostavniji ako se radi dijagnostika na vozilima kao što su Fiati, Opeli, Mercedesi i sl. vozila sa više K linija. Kod tih vozila svaki sistem ima svoju dijagnostičku liniju spojenu na određeni pin vozila. Npr. K liniju za motor na pinu 7, a onu za airbag na pinu 3. Drugi primjer su KL interfejsi sa dodatnom elektronikom, epromima sa hardverskim ključem, mikrokontrolerom i sl. Npr. nekad vrlo popularan interfejs TachoPro je ustvari najobičniji KL interfejs sa dodatna 2 memorijska čipa u koje je zapisana šifra koja mu omogućava rad sa starim DOS programom TachoPro za korekciju kilometraže.

KL interfejsi kao i programi za njih prvenstveno su zamišljeni da se spajaju na serijski port (COM port). Pošto se serijski port kao zastarjela tehnologija izbacuje sa računala (naručito prijenosnih) u novije vrijeme pojavili su se i KL interfejsi sa USB spajanjem. Ovakvi interfejsi u stvari potpuno su isti KL interfejsima koji se spajaju na serijski port, ali imaju ugrađen adapter koji USB port računala pretvara u virtualni COM port. Ovakvi sistemi odlično su rješenje na novijim računalima bez serijskog porta, no neki programi jednostavno ne žele raditi preko USB adaptera i zahtijevaju serijski KL interfejs i fizički serijski port na računalu.

Novija alternativa KL interfejsima su interfejsi bazirani na ELM327 čipu. Njihova najveća prednost je što osim sa ISO9141 i ISO14230 protokolima, rade i sa ISO15765 CAN-BUS protokolom koji je standard na svim novijim vozilima (poslije 2004), pa čak i manje korištenim SAE protokolima za američka vozila i starije Fordove. Ovi interfejsi puno su sofisticiraniji od jednostavnih KL interfejsa jer u sebi imaju procesor koji kontrolira svu komunikaciju. Kod ELM interfejsa računalo ne šalje podatke direktno vozilu kao kod KL interfejsa, već kaže interfejsu što treba napraviti, a njegov procesor otvori komunikaciju sa vozilom, utvrdi potrebni protokol i odradi sve zadane zadatke te vrati računalu tražene podatke.

Ovakav pristup umnogome olakšava posao programerima koji razvijaju auto-dijagnostičke programe pa se zato u kratkom vremenu nakon pojave ovog interfejsa na tržištu, pojavio i velik broj programa za njega. Na početku su to većinom bili tzv. OBDII programi koji koriste OBDII mod i time pružaju osnovne mogućnosti dijagnostike motornih kontrolera na svim novijim vozilima bez obzira na proizvođača, no u zadnje vrijeme dolaze i programi poput Scanmastera koji kombinira OBDII mod sa podrškom za neka starija vozila sa OBD1 sistemima ili FiatECUScan koji je baš specijaliziran za kompletnu dijagnostiku talijanskih vozila. Postoje čak i programi namijenjeni džepnim računalima ili telefonima poput iPhone-a.

Osim ovih višenamjenskih interfejsa postoje i interfejsi namijenjeni baš određenom programu. Npr. programi za Opel dijagnostiku OP-COM ili VCDS za VW grupu zahtijevaju interfejse namijenjene baš za njih koji ne rade ni sa jednim drugim programom, ali zato su maksimalno prilagođeni svojoj namijeni. Ovakve interfejse zahtjeva većina profesionalnih programa koji nude maksimalne funkcije na određenoj grupi vozila i najbliži su tvorničkim dijagnostičkim sustavima.